Strasne price

ovdije pisite vase strasne price


Evo jedna moja priča!

Išla sam provesti praznike na selo kod svoje nažalost sada pokojne bake iz Hercegovine. Tada sam imala 16 godina. Svaku večer bi se nalazili, i baka bi nam pričala strašne priče (to zato što tu baš i nije bilo disca, hehe). Sve priče su bile poprilično strašne, ali jedne se sjećam najviše, jer sam je upravo i doživjela!
Ja nisam vjerovala u njene priče, znala sam da jest bilo nešto, ali da se to sve preuveličalo. Ispričala mi je priču... 300-tinjak metara od naselja nalazi se glavna cesta. Iz te glavne ceste ima puteljak, jako uzak no dovoljno širok da prođe automobil. Okolo toga nalazi se šuma. Tim puteljkom nitko nije išao, jer jednostavno taj puteljak ne vodi nigdje. Nešto kao slijepa ulica. Baka je rekla da od njene prijateljice nećakinja je išla u to selo. No umjesto da je skrenula na cestu za selo, ona je skrenula u taj puteljak. Vozila se sama u auto. U vožnji je nestao signal za radio. No nije joj bilo čudno to. Odjednom je iza auta ugledala svjetlost. Mislila je da je to nekakav automobil, no pogledala je bolje, i slika se izjasnila. Za njom je išla žena duge crne kose, i u dugoj crnoj haljini. Nije joj vidjela noge, tako da nije znala je li lebdi ili što već. Užasno se prestravila i naglo zakočila auto. Prikaza je nestala. Vidjela je da je kraj puteljka, odnosno da je pogriješila put do sela. Nije znala što će od sebe, i vozila je unazad sve do ceste. Nije vidjela tu ženu dok se vraćala unazad, no nije ni gledala jer ju nije htjela opet vidjet.
Ja i moja sestrična koja ima auto odlučile smo to provjerit. Vozile smo se znači tim puteljkom. Sve je bilo smireno, i već smo se pomislile vratit, no onda je radio prestao svirati. Povikala sam sestrični -Vraćaj se unazad!-
Ona se takvih stvari nije bojala i nasmiješila se i rekla - Kad smo već tu, idemo do kraja!
Ja sam zatvorila oči. Nekoliko sekunda smo se vozile, a ona je rekla - Ne otvaraj oči!
Ja ovako znatiželjna, otvorila oči, svjetlost se lako mogla zamijetit, bliještala je u očima. A onda kad se razjasnila crnokosa žena nas je pratila. Lupalo mi je srce kao ludo. A sestrična je odmah krenula unazad. No žena je nestala. Dvije noći ja i ona nismo spavale. Drugi nam nisu vjerovali, i sad znam kako je ljudima kojima ne vjeruju.
No treću noć sam zaspala. Pošto su mi već dva puta duhovi došli u san, došla mi je i ta žena. Govorila mi je svoju priču. Jasno se sjećam priče. Nisam vidjela njen lik koji mi to priča, već neke nejasne prizore, ma snove je ne moguće objasnit. I ona mi je rekla da je upravo na tom mjestu silovao i ubio njen rođak koji joj je ponudio prijevoz.
Samo me je moja majka razumjela i shvatila kad sam joj to pričala. Ona je vidovnjakinja i razumije se u to,a i sama je doživjela takve stvari. 100% sam sigurna da mi nećete vjerovati, no mene i ne briga, ja znam da se to dogodilo, i ne bi takvu stvar nikome poželjela!

evo vam jos jedna
Na jednom nemackom satelitskom programu sam gledala emisiju o neobicnim desavanjima (duhovi, reinkarnacija...) i jedna od tema je bila o jednom decaku koji je tvrdio da je u njegovom ormaru bilo cudoviste. Nocu nije smeo da spava. Roditelji mu nisu verovali, a ni brat ni sestra. Deca u skoli su ga zadirkivala zbog njegovog straha od ormara.
Jedno popodne grupa decaka, koji su bili drugovi njegovog brata, a i njegov brat, su resili da ga preplase. Hteli su da ga uvedu u ormar gde je cudoviste. U tom momentu je usla njegova starija sestra i prekinula to sto su oni hteli da urade. Medjutim, njegov brat je sam usao u taj ormar i rekao kako ce njega cudoviste da pojede. Usao je u ormar, vikao u pomoc. Drugi su mislili da se zeza. Potom, je u sobu usla i majka i pitala sta se dogadja, otvorila ormar, ali u ormaru nije bilo nikoga. Prijavili su nestanak sina policiji, a policija je rekla da ce sve uraditi kako bi nasli decaka, ali nikad nije nadjen.

ajoj ja ti verujem strasno :|

Ja sam ovu drugu pročitala a ovu 1. me strah pročitati,zašto si tu temu napravila aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa

HUH STRASNO! A GDJE SI NASLA TE PRICE?

nema veze!

evo vam od mene prica

Ovo se dogodilo mojoj baki. Kad je imala 20-ak godina živjele su ona i mama joj same u kući u centru splitu. Spavale su svaku noć u istoj sobi na braćnom krevetu skupa (otac joj je umro). Jedne noći moja se baka probudila usred noći i vidila neku sjenu koja joj je stala kraj nogu. Sjena joj je počela prilaziti i penjat se na krevet po njoj. Osjetila je veliku težinu na nogama, a zatim joj je sjena došla do vrata i počela je gušit. Ona nije mogla ništa, niti se pomaknut niti disat. Sjena joj je rekla nešto na latinski i nakon toga se velikom brzinom povukla s nje i pala na pod. Taj udarac se čuo i probudio je njenu mamu šta je spavala do nje. Nakon toga svaku noć idućoh 3 mjeseca se događalo isto. Svaku noć. Onda su one pozvale svećenika kod sebe doma i on je rekao da osjeća prisutnost zlih sila. Nakon toga su se odselile iz tog stana i više nikad se to nije ponovilo.

evo jos jedna koju sam nasao

Ovo se dogodilo meni i petorici mojih prijatelja. Samo da znate u trenutku kad se to događalo nismo bili niti pijani niti napušeni. Svih nas 6 smo vidjeli isto. Bilo je to prije 2 godine na braću na ljeto. Mi smo ljetovali u Sutivanu koji je 30-ak kilometara udaljen od Supetra. I išli smo jednu večer u Supetar vanka, a nakon toga smo se vračali pješke u Sutivan. Put koji vodi između ta dva mista je šljunkovit put uz more s jedne strane, a s druge strane je šuma. Odjednom u daljini smo primjetili nekoliko ljudi kako dolaze prema nama. Kako su se približivali mi smo sve tiše govorili jer nam je nešto bilo čudno. Ti "ljudi" šta su dolazili bili su nevjerojatno tihi. Nama je pod nogama pucao šljunak, a njima se ništa nije čulo. I onda su prošli odma do nas. Na naše zaprepaštenje to su bili dosta mali ljudi, možda 1.20m visine i imali su kapuljače na glavi i LEBDJELI su poviše zemlje. Zato im nismo čuli korake. Nisu nas niti pogledali samo su prošli tako tiho do nas. Mi smo se pogledali u strahu i počeli smo trčat šta nas brže noge nose. Još i danas kad se toga sjetimo prođu nam trnci kroz tijelo. Al to nije jedina stvar šta se dogodila na tom istom putu. Tu ima blizu i jedno groblje na kojem smo u 3 ujutro vidili jednu staru ženu u crno kako stavlja cvijeće na grob. Zamislite to vidit u 3 ujutro, a nema nikoga okolo, sve je tiho.

evo i ovu sam pricu nasao

Sto cu vam sada ispricati u najmanju ruku je cudno, nije moja prica, od moga prijatelja koji se ubio, ali koliko god sam mu vjerovao, i znali smo se od djetinjstva, znam da nikada nebi lagao niti izmisljao nesto da bude poseban ili nesto, ali jednostavno, i u meni se pojavila sumnja, iako vise vjerujem da je istina...

Dugo je pricao kako je bio siguran da mu svake noci netko seta u stanu, i mislio je kako netko ima kljuceve od njegova stana, dode i plasi ga po kuci. Nikada mu nista nije nestalo, ali on je jos uvijek bio siguran da mu netko seta po kuci. Ja sam mislio da mu se pricinjava ili da ga stvarno netko od njegovih samo plasi. Inace, zivio je sam. Tek mi je tjedan dana prije nego sto se ubio rekao koliko ga je strah, kako vise uopce ne spava. Nisam tome posvecivao previse pozornosti, tj. nisam uopce mislio koliko ga je strah, i nisam vidio da mu to predstavlja veliki problem, mislio sam proci ce ga... Jedan dan rekao mi je da je vidio nekakve crne sjene, da je siguran da nije sala, poceo se tresti i ja sam mu ponudio da dode prespavati kod mene... ali iste veceri nije dosao d o mene...ubio se, bacio se kroz prozor.

I dan danas neznam sto da mislim, cudno je. I jedno sto me jako vuce na to da je govorio istinu je nacin na koji se ubio. Znam da nije bio od osoba koje bi se samo tako bacile kroz prozor, nesto veliko ga je trebalo natjerati na to... kako god, na mene je uspio baciti dio svoga straha...

evo jos jedne

ovo je valjda istina..neznam jeli ili nije istina ali sam sluso na radiju kako se pricaju strasni dogadjaji.Jedna je zena vecerala sam muzem jer je on radio 3 smjenu on je otisao i ona je zakljucala vrata.Nije dizala veceru (nije je sklonila) i u pola noci je probudilo kako se neko cuje da jede i cuje se kako kasika lupa od tanjir i ona je zvala muza kakada je on dosao ostatak hrane koji nisu pojeli je nestao...i nikada nisu saznali sta je zapravo bilo

pogledajte ovu

Neki teenageri smatraju kako je zanimljivo i zabavno noću se vukljat po groblju - na taj način utažujući žed za paranormalnim ili možda navalom adrenalina ili na kraju krajeva da bi ispali "face" (da, ima i takvih slučajeva). No, osim jeze, straha od pokoje sjenke moguće je da vas s groblja "nešto" i doprati kući. Nešto takvo se dogodilo jednoj teenagerki u Engleskoj. Pošto njeno ime nije navedeno nazvat ćemo je "po naški" Ema.

Dogodilo se to prije kojih 30ak godina kada je Ema zajedno sa svojih par prijatelja, iz onog zadnjeg navedenog razloga, odlučila malo svojim veseljem narušiti mir i spokoj obližnjeg groblja. Na njenu žalost, "groblje" nije mirno i spokojno reagiralo na taj vandalizam.

Jeza u njenom domu započela je tek nekoliko dana kasnije. Prvi znak da nešto ne valja bilo kad se probudila jedne noći, a prikaza starice sjedila je na stolici kraj njenog kreveta. Prema njenim pričama nije se radilo o poluprozirnom entitetu već o jasnom liku, a u tom trenutku nije osjetila da joj želi ikakvo zlo. Naravno da je ujutro kad se probudila na to gledala kao na čudan san. No taj njen "čudan san" nažalost je pokazao kako je više od produkta njene REM faze, jer se ta starica ponovo javljala, ponekad čak i usred bijela dana. Ponekad ju je lik starice pratio po kući lebdeći iznad tla, samo ju promatrajući, ne predstavljajući nikakvu prijetnju. Bar ne u početku.

Jednog dana dok je spremala čaj, nevidljiva sila joj je u ruci "zavrnula" posudu u kojoj je bila pripremljena vruća voda za čaj s namjerom, kako Ema tvrdi, da ju polije tom vrućom vodom. Kako su pojavljivanja starice postala mnogo opasnija od one "faze" kada ju je samo promatrala - Ema je rekla svojoj majci što joj se događa. Nevjerica njene majke vrlo brzo je nestala kada je sama vidjela staricu u hodniku svoje kuće. Pratila ju je do sobe u kojoj je starica jednostavno nestala. No ne zadugo. Kada je Emina majka usisavala kuću nevidljiva sila joj je otela usisavač iz ruku, ponekad bi gurala vrata u suprotnom smjeru kad bi ih netko pokušao otvoriti ili zatvoriti, a noću bi jednoličan zvuk poput vrlo glasnog kapanja budio cijelo kućanstvo. No to nije bio zvuk kapanja u što ih je razuvjerio vodoinstalater pošto je pregledao cijelu kuću i nigdje nije našao curenje. Maltretiranje je postajalo sve intenzivnije. Od neobjašnjivih zvukova preko predmeta koji su se naočigled sami pomicali do događaja koji je prelio čašu. Dok je jednog dana sjedila sa svojim ocem, Ema je odjednom upala u stanje transa te počela pričati o nekom drugom životu kao kćer francuskog doktora iz 19. stoljeća. Nakon tog bizarnog događaja Ema je dobila i neke neobjašnjive psihičke moći - savijala je vilicu (baš interesantno kako se ne radi o, u ovakvom slučaju, vrlo često spominjanoj žlici) kad bi ju dodirnula. Nikakve istrage nisu uspjele dokučiti što se događalo u tom domu, a Emina obitelj se iselila.

Čisto iz znatiželje, jednog dana Ema se vratila u svoj prazni dom. Stražnja vrata bila su razvaljena te je tuda ušla. Podignula je telefon koji je ležao na podu, a tada ju je nešto zgrabilo za vrat. Hladni, nevidljivi prsti su je gušili. Nekako se oslobodila i pobjegla glavom bez obzira, a takva znatiželja joj se nikad više nije javila.

aaaaaaaaaa nesto je iza mene aaa

xD

Musa-Aldina je napisao/la:

ovdije pisite vase strasne price


Evo jedna moja priča!

Išla sam provesti praznike na selo kod svoje nažalost sada pokojne bake iz Hercegovine. Tada sam imala 16 godina. Svaku večer bi se nalazili, i baka bi nam pričala strašne priče (to zato što tu baš i nije bilo disca, hehe). Sve priče su bile poprilično strašne, ali jedne se sjećam najviše, jer sam je upravo i doživjela!
Ja nisam vjerovala u njene priče, znala sam da jest bilo nešto, ali da se to sve preuveličalo. Ispričala mi je priču... 300-tinjak metara od naselja nalazi se glavna cesta. Iz te glavne ceste ima puteljak, jako uzak no dovoljno širok da prođe automobil. Okolo toga nalazi se šuma. Tim puteljkom nitko nije išao, jer jednostavno taj puteljak ne vodi nigdje. Nešto kao slijepa ulica. Baka je rekla da od njene prijateljice nećakinja je išla u to selo. No umjesto da je skrenula na cestu za selo, ona je skrenula u taj puteljak. Vozila se sama u auto. U vožnji je nestao signal za radio. No nije joj bilo čudno to. Odjednom je iza auta ugledala svjetlost. Mislila je da je to nekakav automobil, no pogledala je bolje, i slika se izjasnila. Za njom je išla žena duge crne kose, i u dugoj crnoj haljini. Nije joj vidjela noge, tako da nije znala je li lebdi ili što već. Užasno se prestravila i naglo zakočila auto. Prikaza je nestala. Vidjela je da je kraj puteljka, odnosno da je pogriješila put do sela. Nije znala što će od sebe, i vozila je unazad sve do ceste. Nije vidjela tu ženu dok se vraćala unazad, no nije ni gledala jer ju nije htjela opet vidjet.
Ja i moja sestrična koja ima auto odlučile smo to provjerit. Vozile smo se znači tim puteljkom. Sve je bilo smireno, i već smo se pomislile vratit, no onda je radio prestao svirati. Povikala sam sestrični -Vraćaj se unazad!-
Ona se takvih stvari nije bojala i nasmiješila se i rekla - Kad smo već tu, idemo do kraja!
Ja sam zatvorila oči. Nekoliko sekunda smo se vozile, a ona je rekla - Ne otvaraj oči!
Ja ovako znatiželjna, otvorila oči, svjetlost se lako mogla zamijetit, bliještala je u očima. A onda kad se razjasnila crnokosa žena nas je pratila. Lupalo mi je srce kao ludo. A sestrična je odmah krenula unazad. No žena je nestala. Dvije noći ja i ona nismo spavale. Drugi nam nisu vjerovali, i sad znam kako je ljudima kojima ne vjeruju.
No treću noć sam zaspala. Pošto su mi već dva puta duhovi došli u san, došla mi je i ta žena. Govorila mi je svoju priču. Jasno se sjećam priče. Nisam vidjela njen lik koji mi to priča, već neke nejasne prizore, ma snove je ne moguće objasnit. I ona mi je rekla da je upravo na tom mjestu silovao i ubio njen rođak koji joj je ponudio prijevoz.
Samo me je moja majka razumjela i shvatila kad sam joj to pričala. Ona je vidovnjakinja i razumije se u to,a i sama je doživjela takve stvari. 100% sam sigurna da mi nećete vjerovati, no mene i ne briga, ja znam da se to dogodilo, i ne bi takvu stvar nikome poželjela!

To se stvarno tebi dogodilao???!!!Ja bi se odselila u drugu državu da sam na tvom mijestu..lol

Flora.Bloom je napisao/la:

Musa-Aldina je napisao/la:

ovdije pisite vase strasne price


Evo jedna moja priča!

Išla sam provesti praznike na selo kod svoje nažalost sada pokojne bake iz Hercegovine. Tada sam imala 16 godina. Svaku večer bi se nalazili, i baka bi nam pričala strašne priče (to zato što tu baš i nije bilo disca, hehe). Sve priče su bile poprilično strašne, ali jedne se sjećam najviše, jer sam je upravo i doživjela!
Ja nisam vjerovala u njene priče, znala sam da jest bilo nešto, ali da se to sve preuveličalo. Ispričala mi je priču... 300-tinjak metara od naselja nalazi se glavna cesta. Iz te glavne ceste ima puteljak, jako uzak no dovoljno širok da prođe automobil. Okolo toga nalazi se šuma. Tim puteljkom nitko nije išao, jer jednostavno taj puteljak ne vodi nigdje. Nešto kao slijepa ulica. Baka je rekla da od njene prijateljice nećakinja je išla u to selo. No umjesto da je skrenula na cestu za selo, ona je skrenula u taj puteljak. Vozila se sama u auto. U vožnji je nestao signal za radio. No nije joj bilo čudno to. Odjednom je iza auta ugledala svjetlost. Mislila je da je to nekakav automobil, no pogledala je bolje, i slika se izjasnila. Za njom je išla žena duge crne kose, i u dugoj crnoj haljini. Nije joj vidjela noge, tako da nije znala je li lebdi ili što već. Užasno se prestravila i naglo zakočila auto. Prikaza je nestala. Vidjela je da je kraj puteljka, odnosno da je pogriješila put do sela. Nije znala što će od sebe, i vozila je unazad sve do ceste. Nije vidjela tu ženu dok se vraćala unazad, no nije ni gledala jer ju nije htjela opet vidjet.
Ja i moja sestrična koja ima auto odlučile smo to provjerit. Vozile smo se znači tim puteljkom. Sve je bilo smireno, i već smo se pomislile vratit, no onda je radio prestao svirati. Povikala sam sestrični -Vraćaj se unazad!-
Ona se takvih stvari nije bojala i nasmiješila se i rekla - Kad smo već tu, idemo do kraja!
Ja sam zatvorila oči. Nekoliko sekunda smo se vozile, a ona je rekla - Ne otvaraj oči!
Ja ovako znatiželjna, otvorila oči, svjetlost se lako mogla zamijetit, bliještala je u očima. A onda kad se razjasnila crnokosa žena nas je pratila. Lupalo mi je srce kao ludo. A sestrična je odmah krenula unazad. No žena je nestala. Dvije noći ja i ona nismo spavale. Drugi nam nisu vjerovali, i sad znam kako je ljudima kojima ne vjeruju.
No treću noć sam zaspala. Pošto su mi već dva puta duhovi došli u san, došla mi je i ta žena. Govorila mi je svoju priču. Jasno se sjećam priče. Nisam vidjela njen lik koji mi to priča, već neke nejasne prizore, ma snove je ne moguće objasnit. I ona mi je rekla da je upravo na tom mjestu silovao i ubio njen rođak koji joj je ponudio prijevoz.
Samo me je moja majka razumjela i shvatila kad sam joj to pričala. Ona je vidovnjakinja i razumije se u to,a i sama je doživjela takve stvari. 100% sam sigurna da mi nećete vjerovati, no mene i ne briga, ja znam da se to dogodilo, i ne bi takvu stvar nikome poželjela!

To se stvarno tebi dogodilao???!!!Ja bi se odselila u drugu državu da sam na tvom mijestu..lol

ja bi u drugu planetuuuu

isuse koliko priča joj!

Flora.Bloom je napisao/la:

Musa-Aldina je napisao/la:

ovdije pisite vase strasne price


Evo jedna moja priča!

Išla sam provesti praznike na selo kod svoje nažalost sada pokojne bake iz Hercegovine. Tada sam imala 16 godina. Svaku večer bi se nalazili, i baka bi nam pričala strašne priče (to zato što tu baš i nije bilo disca, hehe). Sve priče su bile poprilično strašne, ali jedne se sjećam najviše, jer sam je upravo i doživjela!
Ja nisam vjerovala u njene priče, znala sam da jest bilo nešto, ali da se to sve preuveličalo. Ispričala mi je priču... 300-tinjak metara od naselja nalazi se glavna cesta. Iz te glavne ceste ima puteljak, jako uzak no dovoljno širok da prođe automobil. Okolo toga nalazi se šuma. Tim puteljkom nitko nije išao, jer jednostavno taj puteljak ne vodi nigdje. Nešto kao slijepa ulica. Baka je rekla da od njene prijateljice nećakinja je išla u to selo. No umjesto da je skrenula na cestu za selo, ona je skrenula u taj puteljak. Vozila se sama u auto. U vožnji je nestao signal za radio. No nije joj bilo čudno to. Odjednom je iza auta ugledala svjetlost. Mislila je da je to nekakav automobil, no pogledala je bolje, i slika se izjasnila. Za njom je išla žena duge crne kose, i u dugoj crnoj haljini. Nije joj vidjela noge, tako da nije znala je li lebdi ili što već. Užasno se prestravila i naglo zakočila auto. Prikaza je nestala. Vidjela je da je kraj puteljka, odnosno da je pogriješila put do sela. Nije znala što će od sebe, i vozila je unazad sve do ceste. Nije vidjela tu ženu dok se vraćala unazad, no nije ni gledala jer ju nije htjela opet vidjet.
Ja i moja sestrična koja ima auto odlučile smo to provjerit. Vozile smo se znači tim puteljkom. Sve je bilo smireno, i već smo se pomislile vratit, no onda je radio prestao svirati. Povikala sam sestrični -Vraćaj se unazad!-
Ona se takvih stvari nije bojala i nasmiješila se i rekla - Kad smo već tu, idemo do kraja!
Ja sam zatvorila oči. Nekoliko sekunda smo se vozile, a ona je rekla - Ne otvaraj oči!
Ja ovako znatiželjna, otvorila oči, svjetlost se lako mogla zamijetit, bliještala je u očima. A onda kad se razjasnila crnokosa žena nas je pratila. Lupalo mi je srce kao ludo. A sestrična je odmah krenula unazad. No žena je nestala. Dvije noći ja i ona nismo spavale. Drugi nam nisu vjerovali, i sad znam kako je ljudima kojima ne vjeruju.
No treću noć sam zaspala. Pošto su mi već dva puta duhovi došli u san, došla mi je i ta žena. Govorila mi je svoju priču. Jasno se sjećam priče. Nisam vidjela njen lik koji mi to priča, već neke nejasne prizore, ma snove je ne moguće objasnit. I ona mi je rekla da je upravo na tom mjestu silovao i ubio njen rođak koji joj je ponudio prijevoz.
Samo me je moja majka razumjela i shvatila kad sam joj to pričala. Ona je vidovnjakinja i razumije se u to,a i sama je doživjela takve stvari. 100% sam sigurna da mi nećete vjerovati, no mene i ne briga, ja znam da se to dogodilo, i ne bi takvu stvar nikome poželjela!

To se stvarno tebi dogodilao???!!!Ja bi se odselila u drugu državu da sam na tvom mijestu..lol

ne nije se meni dogodilo vec sam je izmislila

aha..ja mislila da se to tebi dogodilo..lol

Evo moja izmišljena priča:

Išle jednom ja moje frendica u park,ali nikoga nije bilo..uskoro ona je ošla kući i ja sam ošla kući..Bila je ponoč i meni je netko kucao na vrata.Ja sam se prestrašila i budila tatu da otvori vrata,i on otvorio i tamo je bila neka žena odnosno neka baba koja nema pola lica!!Ja sam pala u nesvijest,uskoro sam se probudila i bilo je jutro a ja sam ležala pred vratima,išla sam buditi mamu ali nikoga nije bilo ni mame,ni tate a ni sestre..ja sam ošla u dnevnu sobu i upalila TV,pošto sam je živjela u zgradi na najvišem katu,nisam se imala čega bojati..Najdenom sa čula da netko lupa po prozoru.Zagasila sam TV i došla do prozora...i ugledala sam zastrašujuči prizor!!
Ta baba bez pola lica je bila sa vanjske strane prozora i letjela je u crnoj dugačkoj haljini oko moga prozora!!!To je bilo kao hororac!!Bacala je neke čini na prozor da ga razbio i uđe i ušla je!!!Ali ako ste zaboravili ja sam bila sama u stanu!!Ona je ušla..ja nisam zanala što da radim.Otvorila sam prozor i skočila kroz njega i umrla na licu mjesta!!Zapravo nije se baš tako dogodilo..srečom je bila dolje trambolina pa sam jako viskoko odskočila i udarila tu babu jer je bila u zraku i ona je pala u vrt i mrtva je bila!!!A ta baba koja nema pola lica imala je 500 godina!!!

jer vam se sviđa moje priča??

evo jos jedna

-Jedna dewojka je imala dechka koji je imao strashnu sudbinu (cela porodica mu je misteriozno ubijena).Dewojka je chula prichu o 'Dami u ogledalu' koja kazhe-
'Ona dewojka koja uspe da u najmrachnijoj prostoriji pred ogledalom sacheka Damu i ne uplashi se,bitje najlepsha dewojka na swetu,a ako ne uspe,Dama tje je uzeti'
Narawno,dewojka je htela to da uradi ali nije smela sama.Uspela ja da nagowori swojeg dechka da to uradi sa njom,rekawshi mu da je to obichna igra.
I tako,zatworili su se u mrachno kupatilo bez prozora,i u potpunom mraku stali pred weliko ogledalo...
Dewojka je dugo gledala u ogledalo u kojem nije mogla wideti ni sopstweni odraz.Swe je bilo crno.Njen dechko i ona su se chwrsto drzhali za ruke.Odjednom,u ogledalu je pochela da se pojawljuje zastrashujutja bela haljina,isprljana krwlju.Zhena u ogledalu krila je lice izgrebanim rukama a crna duga kosa joj je padala preko ramena i ruku.Iznenada je sklonila ruke sa lica i dewojka je jako wrisnula.Swe je opet postalo crno...
Dechko je osetio da wishe ne drzhi njenu ruku.Doziwao je i plakao od straha ali nje nije bilo.Primetio je njen odraz u ogledalu.Okrenuo se,ali ona nije bila iz njega.Bila je u ogledalu.On je glasno wrisnuo,razbio ogledalo iz kojeg je potekla krw i krenuo napolje,ali wrata nisu mogla da se otwore!!!Pao je u neswest...
Kada se probudio,lezhao je u krwi.Pogledao je sebe i wideo da nije nigde ranjen-krw nije bila njegowa.Nishta nije osetjao,nije ga ni bilo briga.Ostao je sam na swetu...
Wrata su bila shirom otworena.Izashao je...
Po izlasku,uzeo je sliku njegowe dewojke i njega na kojoj su bili zagrljeni i na pozadini slike napisao neshto a onda se wratio u ono isto kupatilo,uzeo komad oshtrog stakla od razbijenog ogledala i isekao sebi wene...
Na pozadini slike je bilo nacrtano samo srce,koje je posle njegowe smrti postalo samo mrlja krwi...

ovo sam nasla

evo jos jedna i nju sam nasla
JEDNE VECERI JEDAN DECKO IZADJE U GRAD SAM,NA JEDNO PICE,I VIDI JEDNU DJEVOJKU U BIJELOJ HALJINI...ODLUCI DA JOJ PRIDJE...I TAKO SU SE ONI ZEZALI I PILI CRNO VINO,DOK ODJEDNOM ON IZNENADA GURNE CASU I VINO SE PROSPE PO NJENOJ HALJINI..ONA GA ZAMOLI DA JE POVEZE KUCI,I DA JE SACEKA ISPRED DOK SE PRESVUCE.TAKO I BUDE,ODVEZE ON NJU,I CEKAO POLA SATA..SAT,SAT IPO...I ODLUCI DA IPAK POZVONI I DA VIDI ZASTO NE SILAZI...VRATA MU OTVORI NEKI STARAC, I KADA ON ZAPITA ZA IME CURE,STARAC MU ZAPANJEN ODGOVORI DA JE TO IME NJEGOVE CERKE KOJA JE UMRLA JOS PROSLE GODINE..NARAVNO DECKO NIJE POVJEROVAO..STARAC MU POKAZE SLIKU.....BILA JE TO ONA..ALI MALI I DALJE NIJE VJEROVAO, I USPUT MU OBJASNI STA SE DOGODILO,DA JE NAIM EPROSUO VINO PO BIJELOJ HALJINI U KOJOJ JE BILA..
STARAC GA JE SAMO GLEDAO.....NJEGOVA KCER JE BILA SAHRANJENA U VJENCANICI KOJU JE KUPILA PRIJE SVOJE SMRTI,NADAJUCI SE USKORO VJENCANJU SA SVOJIM DECKOM KOJEG JE MNOGO VOLJELA....
NI OVO NIJE UVJERILO MOMKA,KOJI JE ZATRAZIO EKSHUMACIJU...
KAD SU OTVORILI GROB...NA NJENOJ HALJINI BILA JE VELIKA CRVENA MRLJA......

i ovi sam nasla


UKLETI AUTO

Ukleti automobil o kome je ovde rijec je ford iz 1967. godine,koji je krstario americkim cestama sedamdestih godina.Ova prica je bila inspiracija mnogim filmovima i romanima,a ja znam samo za film "Auto".Sve pocinje na cesti broj 666, koja je bila 6 dio ceste 66,pa je dobila taj nepopularni naziv.
Iako je ova cesta vezana za nekoliko cudnih nesreca,ukleti Ford se pominje 1971. godine u lokalnim novinama Kortez Bjugla i to o nepoznatom napadacu koji je svojim fordom izazvao nesrecu na cesti a zatim nestao.U nesreci je poginulo cak 5-toro ljudi,a po prici ocevidaca i prezivjelih govori o tome da se je pojavio misteriozni automobil bez tablica,a onda je taj automobil skrenuo u suprotnoj traci i tako izazvao da kamion koji je isao prema njemu skrene i udari u punoj brzini tri automobila sa suprotne trake.Policija je uskoro obavjestena,ali niko nije mogao da nadje misteriozni auto.
Slijedeci slucaj se desava nekoliko mjesecei kasnije kada su svi zaboravili za slucaj.Na benziskoj stanici i kamionskom odmoristu (motelu) u blizini Grastin Roka, u Arizoni dešava se naizgled nesto veoma cudno.Naime djevojka ulazi u odmoristu sva uplakana tvrdeci da je vidjela duha.Vlasnik motela Dzejms Kalika je smiruje i ona mu prica uzasnu pricu...Na nekoliko kilometara od odmorista stopirala je crni Ford,ali su stakla bila zamagljena tako da nije vidjela vozaca.Bas kada je pomislila da ce auto otici,ali su se vrata otvorila i djevojka je usla.Izmedju devojke i vozaca je postojalo staklo crno i neprovidivo.Djevojka je zamolila vozača da je odveze na mjesto gdje se sad nalazi.Voznja je protekla u tisini i kad su stigli blizu odmorista rekla je da tu stane i kola su stala. djevojka je pokusala da izadje ali nije mogla vrata su bila zakljucana pokušala je ponovno ali bez uspjeha.Izmedju nje i vozaca se je konacno otvorilo staklo,a tamo je sjedio sijedi covjek kratko podsisane kose.Djevojka ga je zamolila da otvori vrata,ali bez uspjeha.Najzad,sada je djevojka bila vec uznemirena,da ne pominjem koliko je sada osjecala jezu.Pruzila je ruku prema vozacevom ramenu i vozac je okrenuo glavu.Tada je djevojka ugledala pravi horor mladiceve oci su izgledale veoma cudno,umjesto beonjace i zjenica,mladiceve oci su bile potpuno crne,kao dva klikera, a koza mu je u licu bila bijela skoro kao brasno.
Djevojka je pocela da vristi,a vrata su se otvorila i djevojka je izletjela iz kola i otrcala u odmaraliste...Jedan od posjetilaca te veceri je bio lokalni serif koji je u glavi sakupio 2 i 2 i shvatio da je toj onaj isti auto koji je prije nekoliko mjeseci izazvao nesrecu.Serif je usao u svoj auto i krenuo u pravcu koji je djevojka opisala.Slijedeceg jutra je serif pronadjen mrtav,a njegov auto smrskan.Posljedica je bila zakucavanje u drvo.ehhh
Slijedece nedjelje se desavaju cudni slucajevi u kome je bio zapazen crni ford.Kao sto su prometne nesrece,pregazeni pjesaci,cak se je jednom zaletio u stand sa hrenovkama usmrtivsi prodavca.Slucaj je došao cak do FBI.Teror misterioznog automobila ili Paklena kolica kako su ga lokalni mjestani prozvali traje 6 mjeseci.
Jedan od najpoznatijih slucaja je bio kada je auto punom brzinom uletio kroz prozor jednog restorana ruseci sve pred sobom sve do kuhinje.Uskoro je u zgradi izbio pozar i cijela je zgrada izgorjela do temelja,a auto se izvukao i nastavio put kao da nije nista bilo...
I onda jedne noci agenti koji su radili na slučaju "Paklena kolica" saznaju sudeci po tablicama da je auto van uporabe i da je prije toga pripadao mafijaskoj obitelji Vedrone,koji je u njemu izvrsavao neke od najuzasnijih egzekucija svojih suparnika.Godinama je sluzio samo za to,a onda ga je jednostavno ostavio na groblju automobila da trune.Ali kako su agenti saznali auto je jedne noci jednostavno nestao da bi zapoceo svoj krvavi pohod.Posto su ovo otkrili agenti odlaze do groblja i tamo ga zaticu kako se vraca sa svog paklenog puta.U izvjestaju je pisalo da je auto jednostavno prestao da radi.Kada su agenti prisli kolima unutra nije bilo nikoga,ni vozaca ni bilo koga drugog,ali odjednom je auto proradio i poceo da juri agente. poslije nekoliko minuta jurnjave,jedan od agenata uspjeva da aktivira magnetnu kuku i podigao je auto i bacio je u masinu za mrvljenje,koja ga je smrvila.
Strucnjaci koji se bave ovim poslom tvrde da je auto postao uklet zato sto su se u njemu godinama desavale uzasne stvari.I da je onaj vozac kojeg je djevojka vidjela vjerojatno samo nesmirena dusa jedne od zrtava mafijaske obitelji Vedrone...

i ovu sam nasla

eh ovako sad je ova tema lock zato sto vec ima jedna ovakva i ja sam mislila da je ona malo drukcija ali nije i zato lok a sve price strasne od sada pisite u temu Pisite...

Ovo je ludo(BEZ UVRIJEDE!)

Zakon,pričaj još priča!

O bože mislim da ćemo ovde svi biježati

pa jelena zeli jos jednu peicu pa evo je

Šest rockera i jedan duh

Kada je australska rock grupa Wild One snimala video spot za novu pjesmu, nitko nije ni slutio da će se na njihovoj snimci naći nepozvan «glumac». Spot je sniman u napuštenom rudarskom gradiću Glen Davis, te su sa sigurnošću mogli tvrditi kako uokolo par kilometara nije bilo «žive duše». Scenarist priča kako je vrijeme bilo oblačno, a zrak dosta hladniji, te je vladao neki čudan osjećaj koji je izazivala činjenica da su snimali na lokaciji «grada duhova».
Prilikom obrade snimke u studiju, u pozadini, među ruševinama, naslonjen na stup nazirao se lik čovjeka, izgledao je kao da je u dugom kaputu. Ekipa sa snimanja tvrdi da takve osobe nije bilo na snimanju, a prema položaju na snimci sigurno ne bi prošla nezapaženo.

Istražujući malo više o lokaciji saznali su dvije priče.
Prva se veže na rudare koji su tu obitavali davno prije. Kako rudnik teško prođe bez nekakve nesreće tako je bilo i s ovim. Mnogi su poginuli, a tijelo samo jednog je nađeno na lokaciji gdje se snimanje odvijalo. Da li je to duh starog rudara? Moguće, no okolno stanovništvo preferira drugu priču. U blizini se nalazila škola za svećenike, a život jednog od učenika je završio tragično – samoubojstvom točno na lokaciji snimanja.

nadena je na netu